Mama na struju....

četvrtak, 14.12.2006.

ŽELIM ŽIVOT!!!





SMS ZA DONACIJU:pošalji sms sadržaja ZIVOT na 67107 i doniraj 5 kuna.

- 21:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 22.11.2006.

ŽELIM ŽIVJETI!!!

Image Hosted by ImageShack.us





Humanitarni party za pomoć u liječenju ANE RUKAVINE oboljele od leukemije.

Subota,09.12.2006,dvorana PAUK,Jarunska 2,Zagreb ulaz:30,00 kn,od 22:00

1.DJ CODAR 22-23

2.DJ DECHKO 23-24

3.DJ MM 24-01

4.DJ RENE aka MAKER 01-02

5.DJ CHOP 02-03

6.DJ PETAR DUNDOV 03-04

VJ SONY AMANO

- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.11.2006.

ANA RUKAVINA

Pomozimo zajedno Ani


zovite na 060 888 202




donirajte 3,66


KAKO SE PRIJAVITI ZA DARIVANJE KOŠTANE SRŽI:




Hrvatska ima samo!!!! 141 donatora...sramota

Ako želite postati dobrovoljni davatelj koštane srži (slično davanju krvi), javite se u: Referentni centar za

tipizaciju tkiva, KBC Zagreb, Rebro, (mr. sc. Esma Čečuk, prof. dr. Vesna Brkljačić Kerhin ili Diana Artl,

tel. 012388 494). Ovdje ćete dobiti sve potrebne informacije.

- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Matične stanice

Matične stanice



autor:
Ivan Skelin, dr. med.

Što su matične stanice?

Pojednostavljeni odgovor bi bio: to su stanice teoretski sposobne diferencirati se u bilo koji tip ili razvojni stadij stanica, od preko 200 koje nalazimo u odraslom organizmu.

Gdje ih nalazimo?

Najočitiji ali i najkontroverzniji izvor ljudskih matičnih stanica (hMS) je ljudski embrio. U mnogim laboratorijima širom svijeta one se uzimaju iz embrija u stadiju blastociste, kada je embrio star 5-7 dana i sastoji se od 60-100 stanica.
Bogat izvor hMS je i krv koja istekne iz pupkovine pri njenom presijecanju nakon poroda.
I u odraslom organizmu nalazimo hMS.
Potencijalni izvor hMS bili bi i terapeutski klonovi, ali je ta mogućnost za sada i tehnički neostvarena i izvor moralnih dvojbi.


Alogene(od neidentičnog davatelja) i autologne(vlastite) hMS već se koriste kao presatci. Njihova je svrha, kao i kod presađivanja koštane srži, obnova krvotvornog sustava uništenog intenzivnom kemoterapijom koja se koristi u liječenju hematoloških i drugih malignih bolesti.
U SAD i nekim drugim zemljama već postoje banke krvi iz pupkovine, u koje roditelji tek rođenog djeteta mogu,uz plaćanje, pohraniti na čuvanje djetetovu pupčanu krv.Ona je vrlo bogata matičnim stanicama,a inače bi bila izgubljena. Svrha tog postupka bila bi dostupnost autolognih hMS u slučaju da ih dijete zatreba u bilo kojem trenutku u životu.
Ukoliko ta osoba doživi i vrijeme kada medicinska znanost bude u stanju iz hMS uzgojiti funkcionalna tkiva i organe, korist od pohranjivanja krvi iz pupkovine još je očitija.
Tada bi ta osoba imala organ ili tkivo imunološki potpuno podudaran za presađivanje.Time bi izbjegla poznate rizike (traženje imunološki podudarnog davatelja, imunosupresivnu terapiju, mogućnost odbacivanja presatka).


ZA I PROTIV


Prilikom uzimanja hMS iz embrija, embrio biva uništen, i ta činjenica je izvor brojnih rasprava o etičnosti i dopustivosti tog postupka.
Njegovi zagovornici koriste argumente o ogromnim potencijalnim koristima za milijune ljudi koji su paralizirani,ili boluju od raznih neuroloških bolesti(mb. Parkinson, mb. Alzheimer, ALS…), od dijabetesa tipa 1,za one koji umiru ne dočekavši podudaran organ za presađivanje itd.
Također kao argument spominju i to što u momentu uzimanja hMS iz embrija još nije razvijena ni osnova embrionalnog CNS-a(središnjeg živčanog sustava), pa shodno tome ne smatraju embrio ljudskom jedinkom, nego nakupinom stanica.

Protivnici ovog postupka kao glavni argument ističu da ljudski život počinje začećem i da je shodno tome ovakav postupak ubojstvo.

Oni također ističu svaki iole nagovještaj o upotrebljivosti hMS iz odraslih organizama. Te su stanice od većine znanstvenika smatrane daleko težim za prikupljanje i usmjeravanje od embrionalnih hMS.Smatra se i da su ograničenog potencijala i da ih je teže održati u staničnoj kulturi.
Treba napomenuti da je ova rasprava samo još jedno poglavlje u raspravi o pobačaju, umjetnoj oplodnji, kloniranju itd.

Kršćanske crkve se gotovo bez iznimke protive ovakvom postupku, što je i papa Ivan Pavao II javno iznio.Američki predsjednik Bush, osoba s vrlo širokim ovlastima u zemlji koja godišnje milijardama dolara financira znanost, također je protivnik ove ideje.
2001. godine Bush je donio kontroverzan zakon, koji je predmet snažne kritike znanstvene zajednice, kako one akademske tako i one u privatnom sektoru(okupljene u BIO-Biotechnology industry organisation). Prema tome zakonu, novcem američkih poreznih obveznika moći će se financirati samo istraživanja na već postojećim linijama hMS, kojih prema američkoj vladi u svijetu ima 64.
Većina znanstvenika to smatra drastičnim ograničenjem, tvrdeći da su ove linije nedovoljan temelj za daljnja istraživanja.
Bilo kako bilo, tek bi znatniji pritisak udruga pacijenata ili čvršća naznaka korisnosti hMS mogli dovesti do promjene ovakve odluke.

Možda najbolji primjer pritiska pacijenata je poznati glumac Christopher Reeves. Nekada je posudio lik Supermanu, filmskom junaku koji ne samo što je hodao, nego i letio, zaustavljao vrtnju Zemlje itd.Ironija života htjela je da Reeves 1995. nakon pada s konja ostane paraliziran od vrata naniže, tako da mu je i disanje omogućeno samo uz pomoć aparata.
Svu svoju energiju i volju za životom, kakvu vjerovatno poznaju samo osobe u sličnoj situaciji, Reeves je uložio u kampanju promicanja istraživanja za koja se nada da bi mu mogla vratiti kvalitet života.
"Oh, to be a mice"(eh,da mi je biti miš), bio je njegov komentar na izvještaje da su miševi kojima je eksperimentalno presiječena leđna moždina prohodali nakon terapije matičnim stanicama.

Veliki potencijal hMS za sada je jedini tračak nade za mnoštvo ljudi u sličnoj situaciji. Zbog toga su razne udruge pacijenata dale veliku podršku ovim istraživanjima.

Odgovor na to tko je u ovim sporenjima bliže istini vrlo je relativan.



ZAKLJUČAK


U svakom slučaju, potraga za načinom kako hMS usmjeriti u diferencirane stanice koje će biti funkcionalne nakon presađivanja u živi organizam u punom je jeku.
Po strasti s kojom se toj potrazi pristupa,ova potraga podsjeća na onu srednjevjekovnih alkemičara za "kamenom mudrosti". Tada je cilj bio bilo koji metal pretvoriti u zlato,a danas petvoriti hMS u željenu vrstu funkcionalnih stanica.
Sama promjena cilja ukazuje da je čovječanstvo shvatilo kako je zdravlje važnije od žutog metala.
Glavni izvor straha od presađivanja hMS je mogućnost da one, kad se jednom nađu u organizmu, rastu nekontrolirano i formiraju tumore. Treba reći da ova pojava na životinjskim modelima do sada nije uočena.
Drugi je, praktični problem, naročito izražen kod pokušaja da se presađivanjem hMS nadoknadi izgubljeno živčano tkivo.Da bi presadak hMS bio funkcionalan, novonastale živčane stanice morale bi se svojim aksonima vrlo precizno uvezati s okolinom, poput onih na čije upražnjeno mjesto dolaze.


Bilo kako bilo, od svih prepreka i sumnji svakako je jača ljudska nada.
Ne treba zanemariti ni ogromnu financijsku dobit za one koji bi prvi na tržište uspijeli iznijeti funkcionalan proizvod.

U godinama i desetljećima koji slijede, svakako ćemo biti svjedoci razvoja priče o matičnim stanicama. Naravno, sve nove i pouzdane informacije moći ćete naći na našoj stranici.



- 18:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ANA RUKAVINA

Želim živjeti!
Ana Rukavina, 29-godišnja novinarka Vjesnika liječi se od leukemije u zagrebačkom KBC-u Rebro. Smrtonosna bolest otkrivena joj je sredinom prošle godine, a nakon uspješnog liječenja stanice leukemije ponovno su otkrivene.

Ana Rukavina, 29-godišnja novinarka Vjesnika liječi se od leukemije u zagrebačkom KBC-u Rebro. Smrtonosna bolest otkrivena joj je sredinom prošle godine, a nakon uspješnog liječenja stanice leukemije ponovno su otkrivene.
U međuvremenu otvorena joj je mogućnost liječenja u Sjedinjenim Američkim Državama ili nabavka skupih lijekova koji bi joj mogli pomoći, pa je pokrenuta akcija prikupljanja novca.



Pismo Ane Rukavine

Dobar dan,

ja sam Ana Rukavina, rođena sam i zivim u Zagrebu, uskoro cu 30, novinarka sam političkog dnevnika Vjesnik, i na zalost to je za sad sve lijepo od mene. Moja prava osobna karta zapravo je nesto drugacija, od svibnja 2005.godine bolujem od leukemije, stoga Vas molim za 10 minuta vremena kako bi Vam ukratko opisala svoju pricu iz bolesnicke sobe na Rebru. Ne bojte se nije tako tragicna, ni depresivna, meni se jednostavno dogodio zivot, iz kojeg i Vi mozda mozete nesto naucite.

Sredinom 2005. kronicno iscrpljenja zavrsila sam u ambulantnim kolima Hitne pomoci. Lijecnik koji me na Rebru primio samo je zabrinuto klimao glavom, a ja sam ga, danas je to pomalo smijesno, uvjeravala da mi da lijekove, pusti me kuci i da cu doci za par dana ako mi ne bude bolje. Bezuspjesno, moja krva slika bila je gora od svih onih ocajnih na nasim novim dokumentima. Osjecala sam nemir, strah i po glavi mi se motala misao da mozda bolujem od one bolesti od koje umire glavna glumica filma uz koju su 70-godina plakale sve majke, mislim da se zvala Love story. Na moju veliku zalost, bila sam u pravu, no tu rijec nisam uspjevala izgovoriti. Suze, apaurini, a potom ravnodusnost. Podvlacila sam crtu misleci kako sam u svojih 28 godina uspjela odrasti voljena u divnoj obitelji, zasluziti ljubav, supruga i prijatelja, putovati, raditi posao koji me jos i danas veseli. Tonula sam tjeseci se logikom razvoja situacije, sve dok mi na pamet nije pala jedna prilicno glupasta misao. Obozavam sladoled, ljesnjak je moj prvi odabir, ali tog ga ljeta nisam okusila, preduhitrio me odlazak u bolnici. Pa, zar je moguce da vise nikada necu jesti sladoled od ljesnjaka? Jesam li se spremna odreci svega i svih koje volim? Tog sam dana preplasena, ali odlucna krenula u lobiranje za vlastito ozdravljenje. Prihvatila sam izazov i bila prebolno svjesna od prvog dana, sto me snaslo. Jednu bitku protiv takvog suparnika vec sam izgubila, a poraze kad te besramno pokradu, ne podnosim. Moj tata Gordan, umro je 2003. u 54. godini zivota, karcinom pluca. To me diosta slomilo.

No, dobro, lijecila sam se 6 mjeseci, do listopada 2005., na Odjelu za transplantaciju kostane srzi na KBC Rebro, kod profesora Borisa Labara i njegovog lijecnickog tima. Moram priznati da obozavam svoje lijecnike i sestrice, i sto je jos ljepse mislim da su osjecaji uzajamni. Oni su moja velika obitelj, bez laznog uljepsavanja, i uljevaju mi sigurnost tako da mi prepustiti vlastiti sudbinu u njihove ruke ne pada ni najmanje tesko. Obavila sam kemoterapije i potom sam transplantirama. Sve je islo nekim polaganim tokom, svakim danom sam bivala bolja. Konacno, pomislila sam ljetos, lagano vracam zivot u prave tracnice i ostavljam sve ruzno iza sebe. Cvrsto sam u to vjerovala. No, onda je stigao rujan i prve glavobolje koje su ubrzo prerasle u danonocne migreme, izgubila sam vid na desno oko, trpila nesnosne bolove i otezano hodala. Usprkos tome pretrage su bilo uredu, a onda je sve krenulo ispocetka. Sredinom listopada ponovno ona ista hitna, Rebro, ovaj sam put sam barem znala proceduru. Nakon odradenih pretraga potvrdeno je da se moja stara poznanica vratila, pronasli su leukemijske stanice u likvoru. Sto da Vam kazem kako sam se osjecala, iskreno toga se i ne volim sjecati, najteze mi je zapravo bilo sve ponovo saopciti mojoj obitelji.
Trazila sam ponovno neki motiv, nesto da me pokrene jer ja sam sve samo ne tuzna i depresivna osoba. Za mene predaja nikada nije bila opcija. Cesto sam u zivotu i poslu zbog toga dobila po nosu, ali sto cu kad drugacije ne znam. Beskrajno volim zivot i ljude, znam i imam za koga zivjeti. Ponekad mi se cini da mi ni 100 godina ne bi bilo dovoljno da ucinim sve sto je onaj na nebu namijenio za mene.

Ipak, dosla sam do tocke kad vise ne mogu sama i kad mi treba pomoc dobrih ljudi. U razgovoru s lijecnickim timom o daljnjem tijeku lijecenja, kemoterapijama, zracenju mozga, i na poslijetku vrlo riskantnoj transplantaciji kostane srzi od nesrodnog donora koja me ocekuje oko Nove godine, otvorena je mogucnost odlaska na lijecenje u SAD, i(li) nabavka skupih lijekova, imunosupresiva koji nisu dostupni nasem trzistu, a mogli bi pomoci da se izvucem iz ove price, da ona dobije sretan kraj.

Zapravo mi je tesko srociti sto Vas tocno zelim zamoliti, znam rekla sam na pocetku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena. Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje zelje zapravo stanu u dvije rijeci, zelim zivot. Svjesna sam svih rizika koji me ocekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, smo se ne zelim okrenuti i otici a da nisam sigurna da sam ucinila sve sto sam mogla da se jos neko vrijeme zadrzim tu medju vama. Apsolutno vjerujem svojim lijecnicima, ali znam gdje zivim, stoga Vas najljubaznije molim da mi pomognete. Jedino sto Vama, i sebi moram obecati jest da cu se truditi biti hrabra, vedra i kad bude teško. A bit ce, to sigurno znam.

Zelim vam ugodan dan!
Hvala

ANA RUKAVINA
BROJ ZIRO RACUNA U RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB : 2484008 – 3109402577



Pomozimo Ani da pobjedi bolest porukama podrske i prijateljstva!

- 16:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Mama na struju vam preporučuje:


  • Choose life. Choose a job. Chose a career. Choose a family. Choose a fucking big television. Choose a washingmashine, a car, compact disc players, electrical toothbrush…choose your flat. Choose your friends. Choose to wonder who the fuck you are in Sunday mornings. Choose your future. Choose life.

Linkovi

Damaged people

  • Depeche Mode

    Damaged people

    We're damaged people
    Drawn together
    By subtleties that we are not aware of
    Disturbed souls
    Playing out forever
    These games that we once thought we would be scared of

    When you're in my arms
    The world makes sense
    There is no pretense
    And you're crying
    When you're by my side
    There is no defense
    I forget to sense
    I'm dying

    We're damaged people
    Praying for something
    That doesn't come from somewhere deep inside us
    Depraved souls
    Trusting in the one thing
    The one thing that this life has not denied us

    When I feel the warmth
    Of your very soul
    I forget I'm cold
    And crying
    When your lips touch mine
    And I lose control
    I forget I'm old
    And dying

Brojač...hihihi